Meštani Vojlovice se upoznali sa japanskom tehnikom veza
Nakon završenih master studija na Univerzitetu umetnosti u Beogradu, Lea je tri godine nastavila školovanje u Japanu kao stipendista. Daleko od svoje domovine, shvatila je da ni priču svojih predaka ne poznaje dovoljno, pa je upravo tamo započela istraživanje o prošlosti bukovinskih Sekelja. Zbog toga se priključila univerzitetskom projektu TURN, koji se bavi tradicionalnim, starim zanatima i manjinama. Tokom prezentacije i razgovora govorila je o iskustvima stečenim u Japanu, istraživanjima u okviru TURN projekta, sličnostima i razlikama između lokalnog i japanskog veza, a prisutni su zatim imali priliku da i praktično isprobaju japansku tehniku veza.
Lea Embeli, slikarka i ilustratorka iz Vojlovice: „Mislim da je najveća povezanost to, što je i ta zajednica mala Hačinoheu. Znači, vezovi su suštinski drugačiji, prosto se radi na drugačiji način. Hišizaši se radi u redovima, a naš vez se radi unakrsno i boje se drugačije koriste, ali istorijski se dešavaju neke sličnosti. Recimo, da su žene radile i jedan i drugi vez, da su se okupljale zimi, da se radilo nekako zajedno na tome i prosto ta neka želja za očuvanjem i napor za očuvanjem tih starih zanata, ako si iz neke manje zajednice. Činjenica je da se stariji ljudi bave time, da mladi nisu toliko zainteresovani i u suštini to sam i najviše istraživala, kako to može nekako da postane održivo.“



