U Novom Sadu održan pomen stradalima tokom hladnih dana pre 83 godine
Januara 1942. mađarske vojne snage su izvršile raciju na prostoru Južne Bačke. Akcija, koja je kulminirala ozbiljnim ekscesima, odnela je živote srpskih, jevrejskih i romskih civila, kao i nekoliko mađarskih žrtava. Odgovorni za ove tragične događaje u Šajkaškoj izvedeni su pred sud 1943. godine, u vreme Hortija, i izručeni bivšoj Jugoslaviji, gde su streljani kao ratni zločinci. Posle hladnih dana 1942. godine, 1944-45, za vreme jugoslovenske vojne uprave, partizanske jedinice u Vojvodini počele su da vrše odmazdu bez sudskih procesa. Žrtve toga nisu bili samo Mađari, već i Srbi i vojvođanske Švabe koji su imai drugačije stavove.
U Novom Sadu je godišnjica pogroma i pomen žrtvama racije 1942. godine održan na obali Dunava. U ime Jevrejske zajednice u Srbiji, vrhovni rabin Isak Asiel rekao je sledeće: „Zahvaljujući snazi svoje vere, jevrejski narod je tokom vekova prežuiveo izgnanstvo, poniženje, stradanje i uništenje, ali uprkos svemu tome nikada nije sumnjao u tvorca i sopstvenu misiju. Pokornost jevrejskog naroda i prihvatanje njegove teške sudbine, u kojoj se krije prividno ropstvo, zapravo je samo privid. Inače bi jevrejski narod nestao sa lica zemlje pre dve hiljade godina.“
Mitropolit bački gospodin Irinej je na komemoraciji u Novom Sadu skrenuo pažnju na tužnu činjenicu da se u svetu i danas dešavaju zločini doživljeni u Drugom svetskom ratu. Međutim, od nas zavisi da li i u neljudskim uslovima možemo da ostanemo ljudi – dodao je: „Najvažnija dimenzija ovog sećanja je to što se molimo za njihove duše, večni život, mir i zajednicu sa Bogom na dan sećanje. To znači da sećanje ne tretiramo samo kao emocionalno ili mentalno stanje, već i njih i sebe predajemo ljubavi Božijoj, koja je jedino večno sećanje.”
Žrtve nas podsećaju na važnost procesuiranja prošlosti i negovanja vrednosti mirnog suživota. Ovakve tragedije nikada više ne smeju da se ponove, rečeno je na komemoraciji.
Milan Đurić, gradonačelnik Novog Sada: „Kultura sećanja igra ključnu ulogu u očuvanju identiteta grada i države. Bez toga ne možemo uspostaviti pravi odnos prema našoj prošlosti i događajima koji su oblikovali našu saradnju. Najbolji način da to sačuvamo je da sačuvamo u našim sećanjima ljude koje smo tada izgubili.”
Nakon govora, više delegacija je položilo vence na spomenik “Porodica”.



